Ako RS iskreno želi da se obračuna sa sistemskom korupcijom, onda će morati, odlučno i bez imalo ustezanja, da zagrabi u javna preduzeća i razgrne talog kojeg se u zadnjih 20 godina tamo podobro nakupilo.
S tim u vezi ohrabruje najava predsjednika Vlade RS Željke Cvijanović da slijedi obračun sa nesposobnim i korumpiranim upravama javnih preduzeća koje svojim neradom, javašlukom i kriminalom cijelo društvo vuku nazad.
Da budemo sasvim jasni - nema to nikakve veze s ovom ili onom partijom. Taj "srednji ešalon", sastavljen od raznih direktora i članova ovih ili onih odbora, partijske dresove mijenja kao košulje, a do javnog dobra stalo im je koliko i do lanjskog snijega. Nema te javne sramote, niti brige za opšte dobro koje njih može nagnati da ne otimaju tuđe.
Uzrok svih, ali baš svih ovih zala je novac i glad za moći koju on sa sobom nosi. Tom zlu nisu se uspjeli oduprijeti ni mnogi, inače časni i pošteni. Novac je uzrok svih ratova, on je unesrećio više ljudi nego bilo kakva bolest ili svjetska epidemija. Ni sam nisam nimalo siguran da bih se mogao oduprijeti tom zlu samo ako bi mi bila pružena prilika. Ponekad mi se čini da bi očekivati od direktora nekog velikog javnog sistema da ne krade bilo isto kao i očekivati od gladnih vukova da ne pojedu ovce ukoliko ih stavite u isti tor.
Zato ako zaista želimo čisto društvo oslobođeno korupcije moramo stvoriti sistemske mehanizme, koji će nedvosmisleno staviti do znanja svakome da se krađa i kriminal nikako ne isplate. Ne uzdajmo se u čast i poštenje bilo koga! Nema te poštenjačine koja neće pokleknuti ako se poklope okolnosti. Pogledajte samo crkvu na šta nam danas liči, i sve će vam biti jasno. Mnogi od njih danas se mole nekom drugom bogu.
Jedino što će bilo koga od nas nagnati da razmislimo da li ćemo uzeti nešto što nam ne pripada jeste strogi pogled pravne države i hladni strah od katanca i rešetki. Samo to i ništa više!