Da smo ušli u tešku godinu, kakvu su nam predskazivali ekonomisti, više je nego jasno nakon što je s 1. januarom krenuo talas novih poskupljenja.
Hljeb, brašno, telefoni, grijanje, cigarete, meso... Spisak je dugačak i biće sve duži s obzirom na to da svako povećanje cijena strateških proizvoda izaziva lančanu reakciju i poskupljenje drugih artikala.
Građanima BiH, iscrpljenim dvogodišnjom recesijom, cjenovni cunami donosi novu borbu, u kojoj postaje prava umjetnost sastaviti kraj s krajem. Nažalost, za znatan broj siromašnih, a u toj je zoni, prema svjetskim standardima, već oko 50 odsto bh. građana, to istovremeno znači i skraćivanje spiska namirnica svakodnevno potrebnih za preživljavanje. Mnogi tvrde da je platežna moć građana već dovoljno niska i da ne može podnijeti dalje bujanje cijena, te da će to konačno shvatiti i trgovci i proizvođači. Međutim, ovu tezu stvarnost je uvijek demantovala, a čini se kako drugačije neće biti ni sada. Ne samo što se u BiH bolje živi nego što zvanična statistika prikazuje, nego je karta u tome, a na nju i igraju trgovci, da su bh. građani umjetnici u odricanju, rastegljivosti kod potrošnje i svaka poskupljenja podnose stoički.
I dok divljanja cijena u svijetu redovno izazivaju nemire, u BiH još imamo socijalni mir. Doduše, i političari ga znaju kupiti kada treba. Ali, u odnosu na period od prije samo godinu ili dvije, situacija je drugačija. Socijalni jaz u društvu sve je veći, poskupljenja snažno pogađaju penzionere i druge socijalno ugrožene kategorije, te vlast, više nego ikad, ima obavezu da uradi nešto za njih.
Ako nije imala socijalne programe ni u boljim vremenima, sada barem može pomoći uvođenjem druge, niže stope PDV-a za osnovne životne namirnice.