Još ni paklene vrućine nismo predeverali, a na prelazu ljeto-jesen slijedi još jedna zabrinjavajuća prognoza, daleko veća od debelog plusa na termometru.
Treba da se pripremimo za poskupljenja hrane, a kako?!
Sasvim izvjesno poskupjeće ulje i brašno, a potom hljeb, tjestenina... Lako bi se prosječan građanin izborio sa poskupljenjima luksuzne robe, jer bez nje može. Ali, kako da preživimo poskupljenje hljeba ili, na primjer, makarona kad su u mnogim domaćinstvima to osnovne životne namirnice. Ko može da pomisli na neko meso ili povrće, kad ćemo i to plaćati suvim zlatom. Povrće je spržila suša, u baštama ga nema ni za poštenu zimnicu.
Čak i vječiti optimisti kojima je čaša uvijek napola puna nemaju zamjerke na konstataciju da nam se crna jesen piše.
Ne ohrabruju ni podaci da u robnim rezervama na zalihama imamo skromnu količinu pšenice - oko 5.000 tona i obećanje da u svakom trenutku iz susjedne Srbije možemo pozajmiti još 20.000 tona. To sigurno ne može da nas spasi, kao ni ulje, brašno i 300.000 konzervi kojih imamo u rezervama.
To znači da bi svaki četvrti građanin Republike Srpske, ako kriza zaista pritisne, mogao da dobije po jednu konzervu. Kako bi je podijelila četvoročlana porodica i svi njeni članovi ostali siti, treba da bude predmet ozbiljne naučne opservacije. Dakle, kako preživjeti?! Što bi rek'o onaj ministar - štedite, nemojte jesti!
Nema ohrabrenja ni u izjavama nadležnih da niko u ovom vremenu (povlačeći artikle iz robnih rezervi) ne može da stabilizuje cijene na tržištu.
I finansijski lideri upozorili su vlade širom svijeta da se pripreme za daleko više cijene hrane. Od njih već stižu savjeti premijerima da se "naoružaju" odgovarajućim mjerama protiv većih računa za hranu narednih mjeseci jer bi, u suprotnom, mogli da se suoče, ne samo sa siromaštvom u tanjiru, već i pobunama gladnih stomaka na ulicama širom svijeta. Baš me interesuje ko će taj požar ugasiti?