Zbog neplaćanja boravišne takse RS godišnje zvanično gubi gotovo 300.000 KM, međutim nezvanično ta cifra je daleko veća i iz godine u godinu samo raste.
Slabost sistema da "natjera" ugostitelje (i ne samo ugostitelje) da izvršavaju svoje zakonske obaveze još jednom se pokazala na djelu, ali to ni izbliza nije problem s kojim se suočava turizam u RS.
Svaštarenje, nekvalitetni kadrovi, pogrešna koncepcija, selektivan pristup projektima, loš marketing i lični interesi prije svega opasno prijete da unište i ono malo potencijala koje smo imali.
Vjerski, kongresni, avanturistički, seoski, banjski, planinski itd. su grane turizma u RS o kojima se priča godinama, donose strategije i akcioni planovi, organizuju sajmovi, štampaju leci, a rezultat je da turista nema nigdje ili ako i dođu, zbog dosade jedva čekaju da odu.
Da li u RS postoji ijedna manifestacija koja na jednom mjestu može okupiti hiljadu turista? Ne postoji i neće postojati sve dok turizmom upravljaju oni koji kažu da je krsna slava veliki turistički potencijal, oni koji u kozarački etno ulože najviše novca ili oni koji po bjelosvjetskim sajmovima pričaju o ćevapima, lijepoj prirodi i zdravoj hrani.
Čast svima, ali turizmom u RS treba da se bave istinski stručnjaci, poznavaoci nekoliko jezika, mladi i obrazovani kadrovi, a ne partijski činovnici i stratezi kojima je mandatni cilj posjetiti što više svjetskih sajmova, okupati se u što više svjetskih mora, a onda doći i izjaviti kako je na sajmu predstavljeno više od 300 država. E, to je potencijal.
Bilo kako bilo, država i inspekcijski organi na oblasti turizma pokazali su svu svoju nemoć, neažurnost i nemarnost, jer pored toga što ne mogu naplatiti boravišnu taksu, ne uspijevaju riješiti i ono osnovno pitanje: Šta imamo od potencijala i gdje imamo najviše šanse.