Ognjen Tadić, Dragan Čović i Sulejman Tihić sjedoše u rukovodeće fotelje Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Sjedoše i to jednoglasno.
Delegati iz reda sva tri naroda podigoše ruke istovremeno i tako, osam mjeseci poslije opštih izbora, staviše tačku na izbor ovog doma. Već nakon imenovanja počele su spekulacije otkud takav iznenadni obrt u izboru čelnika iz reda Hrvata, jer se za Tadićev i Tihićev izbor već odavno znalo. Šta je to ponuklo, prvenstevno SDP BiH, da podrži Čovića, jer je i on rekao, da mu je neko u četvrtak ujutro kazao da će biti izabrano rukovodstvo, rekao bi mu da je to nemoguće. Ipak, dogodilo se čudo.
Delagati iz SDP BiH rekoše da su željelji da relaksiraju situaciju i da predlože i podrže Čovića za jednog od čelnika Doma naroda BiH, te da se njegov izbor ne vezuje za formiranje Savjeta ministara. Međutim, tu je ključ SDP-ove podrške, čiji lider Zlatko Lagumdžija i dalje pretenduje da od tri ministarske fotelje koje pripadaju Hrvatima jednu ugrabe platformaši (čitaj SDP BiH). Da li će prvom čovjeku ove partije poći za rukom da to ostvari kao i da predsjedavajući Savjeta ministara bude njihov kandidat, ponajviše zavisi od bloka hrvatskih i srpskih partija da li će popustiti u svojim stavovima da od te ljubavi nema ništa.
Pošto je BiH poznata po vratolomijama, pogotovo političkim, moguć je svaki scenario. Ali, zbog stanja u kući treba se nadati da će na čelo Savjeta ministara doći kandidat koji će pokazati da je BiH zemlja u kojoj se poštuje volja birača i njenih naroda.