Javnost je u prethodna tri dana ostala šokirana u dva navrata: prvo pričom o teškoj životnoj situaciji i užasnoj tragediji koja je zadesila porodicu i jednog šestogodišnjeg dječaka, a onda samo dan poslije filmskim obrtom.
Dijelili su čitaoci i drugi mediji tekst po društvenim mrežama, pozivali na pomoć i saosjećanje za Eduarda Markovića, dječaka za kojeg smo svi u tom trenutku mislili da se nalazi u komi, vještački izazvanoj kako bi se maleni život spasio dok se ne skupe pare za transplantaciju gušterače.
Zasuzile su oči mnogima, pa i meni i mojim kolegama u tom času i to je vjerovatno i razlog zašto je novinarsko ispitivanje svake činjenice po više puta u ovom slučaju bilo donekle i zanemareno. Ali kako ne vjerovati "brižnom" ocu koji od plača ne može da sastavi dvije normalne rečenice i koji vas moli da mu pomognete da spase svog jedinca. Kako takvom čovjeku još dodatno stajati na muku, pa svaki roditelj bi dao život za svoje dijete, ili možda pak ne?
Kako onda poslije najbolje namjere koju imaš ne biti ogorčen, ljut i razočaran kad dođeš do informacije da je taj isti čovjek koji se koliko juče gušio u suzama obični prevarant koji svoje rođeno dijete proglašava smrtno bolesnim kako bi došao do novca koji će otići na lagodan život i žene. Kako se ne zapitati kakav je to čovjek, možemo li ga uopšte i nazvati tim imenom, zar ni život i zdravlje jednog djeteta više nisu sveti!? Očigledno da nisu.
Ipak, još veći problem od toga što su mediji i javnost nakratko bili obmanuti su posljedice koje će proizvesti ovaj postupak.
Koliko će akcija prikupljanja sredstava za liječenje poslije ovoga biti dovedeno u pitanje, možda čak propasti, a teško bolesne djece izgubiti šansu za izlječenje?
A znamo da u BiH takvoj kakva je u teškim situacijama uglavnom ne možemo računati na državu i nadležne, već možemo samo jedni na druge da se oslonimo.
Svi oni koji se ni prije ovog slučaja nisu hvatali za novčanik kad je nekome pomoć bila potrebna sad imaju i opravdanje za to, a sigurno da to više neće ni oni koji su do sada pomagali.
Na kraju nadam se samo zbog roditelja koji se grčevito bore za svoju djecu da javnost neće odustati od pomaganja, a da će oca koji je zloupotrijebio svoje dijete i empatiju naroda stići najstroža kazna.