Zašto slavimo Prvi maj? Nekad davno, prije više od 120 godina, radnici u dalekom Čikagu su se pobunili.
Nastala je frka i nakon dugotrajnog i napornog štrajka izborili su se za famozne tri osmice: osam sati rada, osam sati odmora i osam sati dangubljenja, nazvanog kao "kulturno uzdizanje". Čikaški radnički ustanak i proslava Dana rada u BiH skoro da nemju nikakve poveznice.
Kao što to biva sa tradicijama koje se vremenom zamute i iz godine u godinu poprimaju nove oblike, Dan rada u našoj zemlji priličnije bi bilo obilježavati kao Dan radničkog oduška.
U BiH su za radnike godišnje 364 dana teška, naporna, bez prava i bez perspketive, tako da radnici i neradnici jedva čekaju bar jedan dan kada će sebi dati oduška. Vrijedno štede za malo mesa i alkohola te se opuštaju u tek probeharalim baštama.
I svake godine se za Prvi maj nađe neko iz sindikata ili iz nekih kvazirevolucionarnih "nevladinih" organizacija koji hoće da pokvare radničku prvomajsku "idilu".
Organizuju neke demonstracije, na kojima se pojavi šačica ljudi. Kada demonstracije dožive fijasko, kao ove godine, navodni zaštitnici radničkih prava lamentiraju kako radnicima nije u interesu da išta promijene. Naravno da radnicima u BiH nije dobro. Naravno da se treba boriti za njihova prava.
Gospodo iz sindikata, radite to tokom cijele godine, a ne samo na taj jedan dan kada radnici uz miris roštilja imaju makar privid ljepšeg života.