U BiH postoji 20.000 pozicija koje političke stranke smatraju svojim izbornim plijenom. Na njih postavljaju provjerene stranačke kadrove s primarnim zadatkom da napune crne stranačke fondove, zaposle svoje najvjernije glasače i putem javnih tendera obezbijede unosne poslove i visoke provizije za biznismene s kojima su povezani. Za sve ostale jedina je šansa ili da sami pokušaju ući unutra ili da vječno ostanu na marginama.
Pozicija ili opozicija, lijevi ili desni, nevladine organizacije, nezavisni eksperti, nestranački ljudi, potpuno je svejedno - dok god je sistem podešen tako da dozvoljava nekažnjeno bogaćenje i korištenje moći bez ikakve odgovornosti, ništa se neće promijeniti. Ljudi, u suštini, nisu loši. Prilika određuje kako ćete se ponašati. Ako sistem ima nultu toleranciju prema neodgovornosti i zloupotebi društvenog povjerenja, i političari će se ponašati u skladu s tim. Milion puta sam rekao da naši političari nisu ništa ni bolji ni gori od evropskih ili američkih. Oni su takvi zato što nam je sistem takav.
Ne vjerujem u najave o iznenada probuđenoj želji nekih da se suprotstave korupciji i kriminalu. To je film koji smo gledali i ranije, ne samo u BiH nego i u zemljama u okruženju. Ovdje političari budu procesuirani samo kada postanu neugodni politički konkurenti i samo onda kada padnu sa vlasti, kao što je to u Hrvatskoj bilo sa Sanaderom, kao da niko drugi ništa nije ni radio ni znao osim njega. Ovdje borba protiv korupcije nikad nije sistemska i nikad ne ide dovoljno duboko. Dobre namjere često pregazi loša realnost.
U sadašnjem pravnom i institucionalnom okruženju, istinska i suštinska borba za dekriminalizaciju društva nije moguće ni teoretski, a kamoli u praksi. Potrebno je pretresti cijeli sistem, promijeniti zakone, uvesti jasnu odgovornost i kristalno mjerljive kriterijume za rad pravosuđa, a za tako nešto u BiH nema ni volje ni snage. Za istinsku dekriminalizaciju potrebna nam je pomoć izvan sistema, od strane onih koji bi shvatili da stabilizacija institucija u BiH dugoročno doprinosi stabilizaciji cijelog regiona. Hoće li takve pomoći biti, vidjećemo.
Ovi napaćeni ljudi su, valjda, zaslužili bolje. Da od svoje penzije mogu pristojno živjeti, da imaju pošteno zdravstvo, da im djeca dobiju dobro obrazovanje i priliku da pokažu svoje znanja i sposobnosti bez toga da moraju tražiti vezu ili partijsku knjižicu. Da Balkan više ne bude Balkan.