Zanimljiva je ovo zemlja Bosna i Hercegovina. Dok se s jedne strane svim silama trudi pokazati svijetu da je na putu napretka, da je ozbiljan kandidat za Europsku uniju, sa druge strane čini ono sto nijednoj zemlji u civiliziranom društvu ne bi palo na pamet - ozakonjuje nepravdu.
Zaista, svi prognani se trebaju vratiti na svoje, to je neupitno, dapače, ukoliko to žele, ali u svoje i na svoje. Od kad je uzurpirano postalo privatno vlasništvo i to još tobože nasljedno?
Najavljenu deložaciju nadbiskupa vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića možemo promatrati kao pravni akt ili pak kao poruku iz koje je, i te kako, razvidna njegova nepoželjnost u Sarajevu. Zanimljivo je koga je presuda Općinskog suda Sarajevo oštetila. Istog onog Puljića, koji je neprestano zagovarao i to i dalje čini - jedinstvenu i nedjeljivu BiH i to unatoč protivljenju dijela svog katoličkog svećenstva i vjernika. Istog onog kardinala koji je cio rat proveo sa svojim, kako to voli i sam kazati, Sarajlijama i koji im je nabavljao posredstvom "Karitasa" i Crvenog križa hranu i odjeću. Taj i takav nadbiskup zaslužuje, očito, po mišljenju sarajevske sutkinje, da bude izbačen iz dijela njegove rezidencije u koju bi se trebala useliti obitelj Fadila Smajovića, bivšeg radnika UDBA.
Ako danas-sutra bude deložiran borac za BiH, kakva tek nevolja čeka one koji baš i nisu za tu i takvu državu. Treba razmisliti kakvu to poruku daje BiH svojim građanima tjerajući njihove vjerske predstavnike iz kuće i ne vraćajući im vjerske zgrade.