Predsjedništvo BiH ovih dana trebalo bi da utvrdi kriterijume za kandidovanje i imenovanje bh. ambasadora u svijetu. Do sada su to radili na osnovu odluke bivšeg saziva o rotaciji ambasadora po nacionalnoj pripadnosti, pa je važnije koje će nacionalnosti biti predloženi ambasador nego kakve ima kvalifikacije.
Od bivšeg ministra inostranih poslova Harisa Silajdžića i bivšeg ambasadora Željka Komšića očekivao se značajniji angažman u spoljnoj politici. Neuvjerljivo je i obrazloženje Nebojše Radmanovića da se ne mogu uskraćivati imenovanja na diplomatske pozicije ljudima na osnovu negativnih pisanja medija, kao kod kandidature Boriše Arnauta za ambasadora u Srbiji.
Opterećen hipotekom dodjele državljanstava potencijalnim teroristima i bivšim mudžahedinima, Arnaut možda neće doći pred zatvorena vrata u Beogradu, ali neugodna pitanja dočekaće ga u tamošenjem diplomatskom koru, gdje glavnu riječ vodi najjača svjetska sila u borbi protiv terorizma - SAD.
Iako je trgovanje diplomatskim pozicijama bila osnova spoljne politike bivšeg saziva Predsjedništva, bez mjesta u diplomatiji na osnovu medijskih pisanja ostali su mnogi čija su imena zaboravljena isticanjem neke nove kandidature zaslužnih stranačkih ljudi. Aktuelnom Predsjedništvu, umjesto hoda po utabanoj stazi, bilo bi bolje da konačno pojača pritisak na izvršnu vlast i zatraži hitno usvajanje zakona o vršenju spoljnih poslova BiH.