Mnogi bh. građani vjerovatno nikada nisu čuli za Džibuti, Brunei Darusalam, Svazilend, Togo ili Borneo, zemlje Trećeg svijeta, s kojima je BiH uspostavila diplomatske odnose. Čak i mnogi bh. zvaničnici, koliko god to zvučalo čudno, ne znaju gdje se nalaze neke od zemalja s kojima uspostavljaju diplomatske kontakte, što dovoljno govori o efektima koje BiH ima od ovakve vrste saradnje.
Iako bi uspostavljanje diplomatskih odnosa, između ostalog, trebalo da doprinese i ostvarivanju određene ekonomske koristi, diplomatski kontakti koje BiH ima s većinom zemalja Trećeg svijeta konkrentno ne obezbjeđuju nikakvu povoljnost u bilo kojoj oblasti, te se svode samo na puku formalnost i potpisivanje papira. S obzirom na to da se radi o zemljama za koje većina bh. građana ne zna ni gdje se nalaze, i zainteresovanost bh. turista za putovanja u te zemlje je neznatna.
Naravno - nema sumnje u to da dobre odnose treba imati sa svim zemljama, ali bilo bi lijepo ostvariti ih i s onim razvijenim, jer bi to podrazumijevalo i određenu finansijsku ili tehničku pomoć koja nam je potrebna.
Diplomatski protokoli te vrste obezbijedili bi BiH povoljniji status kada je u pitanju pristup određenim međunarodnim institucijama. Međutim, činjenica da BiH nije primljena ni u Akcioni plan za članstvo (MAP) sama po sebi pokazuje gdje nam je mjesto kada je u pitanju komunikacija s razvijenim zemljama. Diplomatski odnosi s tim zemljama očigledno nisu ni na pomolu.