Drastičan lanac poskupljenja koji nas prati tokom čitave ove godine sasvim se evidentno nastavlja nesmanjenom žestinom.
Nakon što je poskupjela struja, poskupio je hljeb, a onda i mlijeko i mliječni proizvodi, pa ulje i ko zna šta još ne, pa opet hljeb, pa mlijeko, pa gradski prevoz, pa gorivo i opet gorivo, i tako ukrug bez ikakvog početka, a sasvim je očito da nema ni kraja.
S jedne strane nezadovoljni proizvođači, sa druge distributeri, a u sredini svega toga narod, koji strpljivo ćuti i čeka da se stvari promijene i mašta o danu kada država neće da se brani terminom "slobodno formiranje cijena".
Slobodno zvuči nekako umirujuće i baš lijepo u zemlji koja ima slobode za sve osim za svoje građane.
Ko će podnijeti breme ovih poskupljenja!? Naravno - sirotinja, obični građani, naš mali čovjek koji ionako jedva spaja kraj s krajem i uz domišljatost čarobnjaka i postasketa preživljava od prvog do prvog u mjesecu.
Živjeti se mora i putovati se mora, zato i proizvođači i distributeri dobro znaju da potrošači nemaju izbora i da račune koji im ovi dostave moraju platiti.
Mali ljudi, obični građani, plaćaće ceh ekonomske politike, dok ide - ide, pa ko uspije da se izbori s ovim divljanjem cijena - pričaće.