U Bosni i Hercegovini oko 50.000 djece živi u ekstremnom siromaštvu, bez osnovnih prava na dostojanstveno školovanje, komad hljeba, šaku ljubavi… Stanje je više nego alarmanto jer većina tih mališana sigurno nikada nije obuklo nove patike na početku školske godine, o novim udžbenicima mogu samo da sanjaju, jer za opremanje jednog školarca treba prosječna plata, a roditelji ove djece nemaju nijednu marku za užinu.
Odgovorno tvrdim da je cifra od 50.000 ekstremno sirmoašnih mališana veća, sigurno je još toliko djece koja nisu upisana u matične knjige rođenih, te se o njihovom postojanju ne može ni govoriti. Njihovo ime nikada nije upisano u matične knjige, nikada neće čuti zvuk školskog zvona, oni nemaju budućnost i ne vide bolje sutra. Zabrinjavajuća je činjenica da Banjaluka ima 3.181 ekstremno siromašnih mališana koji primaju dječji dodatak. Svi govorimo da to nije moguće, ali jeste, treba samo obratiti pažnju na sve one mališane koji hodaju od kafića do kafića, ne bi li im možda neko udijelo koju paru za koricu hljeba. Kako pomoći gladnim mališanima naše zemlje, obezbijediti im besplatne udžbenike, ekskurzije, garderobu, a prije svega siguran obrok? U borbi protiv razlika sva djeca treba da budu jednaka, svako dijete neka obuče unfirmu i jede školsku užinu. Međunarodne organizacije koje se bave pravima djeteta u otovorenom pismu pozivaju odgovorne institucije i pojedince na zaštitu dječjih prava, navodeći da su djeca prioritet svakome, od političara do građana. To otvoreno pismo je lijep gest, ali ne treba zaboraviti i da djeca žive čitavu godinu, a ne samo u Nedjelji djeteta, kada svi plasiraju informacije o pravima djeteta na sva zvona. Predlažem da nahranimo mala gladna usta, jer na mladima svijet ostaje. Mi to odavno ne poštujemo, kod nas je parola na gladnima svijet ostaje.