Iživljavanje trojice dječaka nad sedamdesetdvogodišnjom Ljubicom Đokić-Spasojević iz Sarajeva, osim što je zgrozilo domaću javnost, poslužilo je našim političarima da emituju koje saopštenje za medije. Očito računaju da je to njihov konstruktivni doprinos u borbi protiv maloljetničke delinkvencije. Pogrešna procjena.
Maloljetnici su staricu polili benzinom i zapalili. Još nisu izmišljene riječi kojima bi se na adekvatan način osudio ovaj monstruozni zločin. Umjesto oglašavanja, vlastodršci bi trebali malo zanijemiti i razmisliti u kakvom društvu žive i kako upravljaju državom. Da promisle i shvate da je umjesto Ljubice žrtva mogao biti bilo ko. Potpuno nedužan.
Iz MUP-a Kantona Sarajevo godinama upozoravaju da u evidenciji imaju maloljetnika koji su izvršili i po stotinu nedjela, od pljački do ubistava. Odranije su im poznati i ovi što su u nedjelju naveče pokušali ubiti Ljubicu Đokić-Spasojević. Uzalud hapšenja djece delinkvenata, jer nema institucija koje bi provele sudske presude; prestupnici ponovo završe na ulici na kojoj su im na dohvat ruke droga, pištolji, ali i kanister s benzinom. Stručnjaci tvrde da ovakvom nebrigom cijela društvena zajednica maloljetnike pretvara u "prave kriminalce", ali i da djeca zastranjuju, jer ne vide nikakvu perspektivu u svojoj životnoj sredini. Previše je razloga da sada političari, umjesto izgovaranja beskorisnih riječi osude zločina, urade sve kako bi konačno počelo provođenje državne Strategije o suzbijanju maloljetničke delinkvencije, usvojene 2006. godine.