Informaciona tehnologija, koja iz dana u dan napreduje, djelomično je smanjila strahove roditelja, koji su dosad strepili gdje su im djeca nakon što naveče izađu iz kuće i ne vraćaju se do ujutru.
U međuvremenu, druženje se iz noćnih klubova uveliko "preselilo" na internet, ali ni takav vid komunikacije nije bezbjedan.
Ono što smo donedavno gledali isključivo na vijestima, u rubrikama "šokantno", stiglo je i u našu državu, gdje je sve učestalija pojava da manijaci vrebaju maloljetnice. Jedan od posljednjih slučajeva dogodio se u Banjaluci, gdje je pedofil vrbovao više tinejdžerki.
U takvim okolnostima nije lako biti roditelj, jer svi žele da im potomci imaju što i njihovi vršnjaci. A, nikada se ne zna kada privilegija koja se djeci pruži može da postane noćna mora.
Dosad su mališani bili sigurni u svojim sobama, ali to više nije slučaj, jer čak i u četiri zida mogu biti izložena nasilju njima nepoznatih ljudi.
Stoga je najmlađe, čim počnu da pokazuju interesovanje za internet, potrebno učiti o svim opasnostima kojima mogu biti izloženi dok su ispred monitora.
Nekada je, prisjetimo se, djeci savjetovano da od kuće do škole ne pričaju i ne uzimaju darove od nepoznatih, a sada im valja objasniti da paze s kim virtuelno komuniciraju.
Nije rješenje kazati djetetu da je za internet suviše malo. Zabrana ne donosi željeli efekat, jer je zabranjeno voće svima najslađe.
Jedino što je preostalo jeste da se sa djetetom priča, da se upozna sa svim opasnostima koje mogu da ih snađu dok su za računarom. Savjetodavne razgovore s mališanima treba da obavljaju roditelji, ali i učitelji i nastavnici, koji takođe uživaju veliko povjerenje naše najmlađe populacije.