Svi znani i neznani zagađivači, od fekalnih voda, naftnih derivata, pesticida, herbicida, prešli su preko robe koja se skoro dvije godine nakon poplave u Doboju nudi potrošačima.
Roba izvučena iz mulja je, doduše, prošla hemijski tretman, ali pitanje je koliko je on uspio da "ubije" sve bakterije, gljivice i ostala "stvorenja" koja su se nastanila u tkaninama. Razumijem želju dobojskih trgovaca da spasu šta se spasiti da i koliko toliko umanje ogromnu štetu koju im je vodena stihija nanijela, ali se pitam da li robu koju nude potrošačima i oni koriste?
Veoma niska platežna moć Dobojlija trgovcima ide naruku, jer će radije kupiti recimo pantalone za pet KM, umjesto za pet do deset puta veću cijenu, makar one bile izvučene iz poplave. Svaka roba ima svog kupca, pa tako i ona koja se danima "utapala" u zagađenoj vodi. Prodaja takve robe je odraz stanja u našem društvu u kojem čovjek nastoji da uštedi gdje god može. U nekom uređenijem društvu/državi sva roba koja vodi porijeklo iz druge polovine maja 2014. godine bi bila javno reciklirana. Kod nas dio te robe trune na nekoj od ovdašnjih deponija, a dio je, nažalost, još u prodaji, i ko zna koliko godina će još biti na policama.
Da ne bude da su samo trgovci spasavali odjeću i obuću iz mulja, moram dodati da su to činile i pojedine Dobojlije, čiji su stanovi i kuće poplavljeni, ali s tom razlikom što su istu kasnije koristili. Upravo oni najlakše prepoznaju robu koja je "preživjela" poplavu, i ne može ih zavarati ni naknadno stavljena etiketa.
Nakon poplave Doboj je brujao o radnjama u kojima su se prodavali hrana (mahom konzervirana) i piće koji su oprani šmrkovima tehničke vode, a odjećom i obućom tada se niko nije bavio. Doduše, moglo se naslutiti gdje će završiti stotine komada ženskog intimnog veša koji se sušio na livadi u prigradskom naselju. U prodaji, a gdje bi drugo?! Ta roba se sada tretira kao polovna. Inače, polovna roba je po banalnoj definiciji ona koju je neko nosio, a potom je očišćena i ponovo stavljena u promet.
Roba iz poplave je u tolikoj mjeri kontaminirana da teško može naknadno čišćenje od nje načiniti polovnu. Ali šta, je tu je. Na potrošačima je da odluče hoće li takvu robu kupovati, a trgovci će izračunati koliko koristi od njene prodaje imaju. Ni jedni ni drugi na kraju neće biti zadovoljni. Prvima će biti jasno da za nekoliko KM ne mogu dobiti kvalitet, a drugima novac zarađen od prodaje takve robe neće bitno smanjiti minus u koji su zapali nakon što je vodeni talas potopio Doboj.