Skoro 30 godina prošlo je od stravičnog zločina u Dobrovoljačkoj ulici, kada su pripadnici JNA napadnuti tokom prethodno dogovorenog izvlačenja iz Sarajeva. Tri decenije porodice ubijenih vojnika gaje nadu da će stići kazna one koji su u maju 1992. godine pobili njihove najmilije.
Napokon, na pomolu je podizanje optužnice za ovaj mučki, krvavi napad, ali ostaju otvorena dva pitanja - prvo je zašto se čakalo toliko vremena, a drugo, može li se od bh. pravosuđa očekivati pravično suđenje za srpske žrtve?
Porodice se s razlogom pitaju - da li se čeka da što više svjedoka pomre kako bi se proces pokrenuo s mrtve tačke? Mnogi tvrde i da bh. pravosuđe radi selektivno, kako bi se samo jedan narod etiketirao odgovornim za sve strahote iz proteklog rata.
Pritom, jednako boli i to što porodice ubijenih vojnika godinama ne mogu otići na mjesto ovog zločina i ostaviti cvijeće i zapaliti svijeće pokojnima.
Nakon bezmalo 30 godina, dakle, postoji tračak nade - moguća optužnica za zločin u Dobrovoljačkoj, a nije isključeno da će ona biti podignuta za nekoliko dana ili sedmica.
Pravosuđe na bh. nivou je na velikom testu. Dođe li do suđenja, oči radoznale javnosti biće uprte u sudsko vijeće Suda BiH. Za slučaj "Dobrovoljačka" postoje brojni materijalni dokazi, koji, kada se ukrste sa svjedočenjima, mogu dati jasnu sliku o dešavanjima iz maja 1992.
Prema dostupnim informacijama, u krvavom piru ubijena su 42 vojnika i civila, i to u Domu JNA jedan, Radničkom univerzitetu "Đuro Đaković" tri, na Skenderiji 14, Dobrovoljačkoj ulici devet i na drugim lokacijama u Sarajevu 13.
Za tolike žrtve neko mora biti kriv. Pitanje je samo - shvataju li tužioci i sudije da bez pravde nema pomirenja.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.