Iako je na putu kredit koji bi pokrio trenutne rupe i stišao nezadovoljstvo, u "Željeznicama FBiH" "događa se narod" a što najbolje ilustruje stanje u preduzeću u kojem problemi traju već više od godinu.
Uprava je vještim manevrima do sada uspijevala stišavati bunt (sjetimo se ponuđene ostavke direktora Narcisa Džumhura nakon pristanka na zahtjeve mašinovođa), ali gladan sitom ne vjeruje.
Bez konkretnih dokaza teško je reći kolika je krivica za sadašnje stanje menadžmenta i Nadzornog odbora preduzeća, te Ministarstva prometa i komunikacija FBiH koje radnici prozivaju. Sigurno je jedino da teškoće nisu od juče i da nisu samo stvar osoba koje ga vode ili su za njega zadužene u ime vlasnika. Ekonomska kriza umanjila je prevoz tereta za oko 30 posto i to je zadalo težak udarac. U vrijeme recesije smanjena je naplata, pa su potraživanja dosegla višemilionske iznose. Budžetska podrška, koja je prethodnih godina bila izdašna, u posljednje dvije godine je smanjena i sve to ima odraz na likvidnost.
Gomilanje gubitaka iz godine u godinu, a zbog čega je federalni Parlament uskratio podršku izvještaju o poslovanju, upozorava da se na ovakav način dalje ne može. Ministar prometa Nail Šećkanović reče da je potrebna svježa krv u rukovodstvu, ali čini se da je uz ostalo neophodno i restrukturiranje preduzeća sa oko 4.000 zaposlenih, ne samo u pogledu odvajanja infrastrukture od prevozničke djelatnosti, koje čeka kao obaveza, nego i usklađivanja poslovanja prema finansijskim mogućnostima.
Dok privatni sektor preživljava pravu dramu, vrijeme je i da se firme u državnom vlasništvu "spuste na zemlju" i umjesto u skupim kreditima spas traže i u vlastitim redovima.