To je laka smrt, riječi su kojima je kardiohirurg Ognjen Šimić "utješio" pacijenta zabrinutog da mu srce neće izdržati višemjesečno čekanje na operaciju.
Ova i slična svjedočenja o korumpiranosti ovog ljekara iznesena su pred sudom u Rijeci. Šimić je nakon suđenja, a prije nego što ga je sud proglasio krivim za primanje mita i osudio na devet godina zatvora, utočište našao u rodnom Sarajevu. Tu je siguran jer, kao što je poznato, BiH ne može svoje državljane izručiti drugoj zemlji. Tu i nema ništa sporno jer su rijetke zemlje čiji zakoni dozvoljavaju ekstradiciju vlastitih državljana.
Međutim, to što se neko na osnovu državljanstva sakrio u drugoj zemlji ne znači da mora proći nekažnjeno. U okviru međunarodne pravne pomoći predviđeno da se u ovakvim slučajevima procesuiranje optuženika može prepustiti zemlji u koju je pobjegao. Ali nakon više slučajeva prebjega optuženika iz Hrvatske u BiH i obrnuto nismo vidjeli efikasno djelovanje države u koju se bjegunac sakrio. Sjetimo se samo da je nakon bjekstva Ante Jelavića glavni hrvatski tužilac Mladen Bajić lično došao u Tužilaštvo BiH po spis, no hrvatsko pravosuđe za tri godine još nije pronašlo dokaze, a vjerovatno nikada i neće.
Ovo izmicanje pravdi možda je manje važno od toga da li će doktoru Šimiću biti omogućeno da radi u BiH. Ukoliko domaći ljekari iz etičkih razloga odbiju da ga zaposle, to bi mogla biti i jedina kazna za ovog kardiohirurga. Oni koji ga eventualno prime pokazaće kako se solidarišu s drugom u nevolji. On je otkriven, a oni nisu.