Dobar dio fabrika u BiH, od onih koje nisu ugašene u ratnom i postratnom periodu, nalazi se u stanju kliničke smrti.
Preduzeća pri poslovanju nailaze na nesavladive prepreke - od lošeg poslovnog ambijenta do brojnih rampi pri pokušaju izvoza. Ipak, ima izuzetaka.
Tekstilna i obućarska industrija u BiH bilježe procvat u proizvodnji, o čemu svjedoči i vrtoglav rast izvoza njihovih proizvoda. Obuću i odjeću iz ove države prodaju čak i u Americi i Australiji, a riječ je o tržištima gdje potrošači imaju jako istančan ukus.
Reklo bi se na osnovu ovih podataka da je u ova dva sektora sve idealno, ali je realnost posve drugačija. Medalja ima dvije strane: nezadovoljni su i radnici i njihovi poslodavci.
Tvrde rukovodioci fabrika da država slabo pomaže industriju tekstila, kože i obuće, iako ona iz godine u godinu bilježi sve bolje pokazatelje. Žale se zaposleni da su im plate "mršave", iako rade kao Japanci.
Privredna društva iz ove oblasti pretežno su izvozno orijenisana, što znači da u BiH donose novac iz inostranstva, ali im treba jak vjetar u leđa. Utakmica sa bogatijim zemljama i te kako je mukotrpna.
Država bi trebalo da se osvrne na činjenicu da tekstilne firme te preduzeća koja proizvode obuću zapošljavaju armiju radnika, koji sa zarađenim platama izdržavaju cijele porodice.
Ovom sektoru neophodna je veća pomoć, jer se nije lako takmičiti sa, primjera radi, Kinezima, koji jaknu mogu da proizvedu za onoliko novca koliko ovdje košta proizvodnja kvalitetnijeg para čarapa.
Ako nam još i tekstilna i obućarska industrija počnu izumirati, biće još više građana koji će ostati "goli i bosi".