Domaći prehrambeni proizvodi, poput marmelade, vina, sokova, keksa, kafe uveliko osvajaju tržišta prekookeanskih zemalja, kao što su, SAD, Australija, azijske zemlje...
Hercegovačka vina, prepoznatljiva po vrhunskom kvalitetu, stigla su čak do Japana, dok se keksi i vafli iz prijedorske "Mire" jedu u Saudijskoj Arabiji. Proizvodi iz "Vitaminke" mogu se naći u Kanadi i Kazahstanu...
Ovo su samo neki od svijetlih primjera domaćih proizvođača koji su uspjeli da se probiju do svjetskih tržišta.
Upravo bi oni trebalo da budu putokaz ostalim proizvođačima kako svoje proizvode mogu da dovedu do rafa dalekih zemalja i postanu brend, ne samo u granicama BiH, već i u cijelom svijetu.
S obzirom na to da je naše tržište malo, svakoj firmi bi bilo potrebno, ako ne prioritet, onda bar strateški cilj, da bude prodor na strana tržišta. To je posebno važno za preduzeća iz zemlje kakva je BiH i u kojoj prolaz do polica mnogo lakše dobijaju prozivodi sa svih meridijana, osim domaći.
Led je probijen i vrata za izvoz, sudeći prema ovim proizvodima, su otvorena.
Sada bi na potezu trebalo da bude država, koja bi domaće proizvođače mogla još jače da stimuliše da se okrenu ka izvozu i to mimo granica regiona.
Ako se već na našim tanjirima nalaze meso i povrće iz svih dijelova svijeta, zašto ne omogućiti isto i za firme iz BiH.
U ovoj zemlji zasigurno ima onih koji u nekom ćošku domaćeg tržišta čekaju svoju šansu da osvoje svijet.