Da građani s razlogom nisu zadovoljni uslugama koje dobijaju u domovima zdravlja, utvrdili su i federalni revizori.
Nemamo efikasan sistem upravljanja primarnom zdravstvenom zaštitom, onom koja treba preventivno djelovati i liječiti umjesto da građane otpremaju u bolnice gdje im muke tek počinju.
Potvrdili su ono što znamo, da je sistem naručivanja loše proveden pa kada se pacijent naruči kod svog doktora opšte prakse na pregled ili za običan recept mora čekati danima da dođe na red, a onda kada dođe, opet čeka da ga doktor primi. Oni nenaručeni su gledani poprijeko jer moraju znati kada će se razboljeti pa se lijepo naručiti, a kada se već ne naruče, moraju čekati da ih doktor ubaci dok s mukom dišu zbog jake upale grla. Nije svugdje isto pa tako oni iz jedne ambulante znaju sa sjetom gledati sretnike iz druge u istoj opštini ili drugom kantonu.
Pare koje se daju za rad domova zdravlja daju se bez procjena efikasnosti i potreba, a zaposleni u domovima moraju pisati izvještaje koji oduzmu više vremena od samog pregleda pa se pacijent rješava na brzinu. Po tome ti izvještaji ne piju vode jer ne služe ničemu.
Imamo previše zdravstvenih ustanova u odnosu na potrebe i uposlenici negdje nemaju baš puno posla umjesto da imamo više kadra na pravim mjestima i dio novca usmjerimo na motivisanje ljekara da bolje rade.
Šteta što revizori nisu stigli utvrditi učinak bolnica i kliničkih centara. Tu bi se obarali rekordi u čekanju na preglede i prekobrojnosti nemedicinskog kadra. Daje se novac, što budžetski što donatorski, za opremanje, a opet pacijenti čekaju li čekaju i dočekaju neljubazno osoblje, čast izuzecima.