Zakon o sprečavanju zloupotreba opojnih droga u BiH, Komisija za droge i za uništavanje droga, borba protiv narkomanije samo su neki od zakona i tijela koja su donesena i osnovana forme radi, jer očigledno da ne služe svrsi.
Činjenica da stotine kilograma teških droga stoje u sefovima, podrumima, ormarima, ladicama i po raznim policijskim agencijama samo govori da se u BiH usvajaju zakoni i osnivaju komisije samo da se zadovolje procedure i pravila koja vrijede u EU, a da problemi i dalje ostaju.
Postavlja se pitanje ko i na koji način čuva te droge, jer poznavajući BiH i njene zakone, procedure i samovolje nadležnih ne bi trebalo da nas začudi da nestane koji kilogram ili da se kao slučajno zapali prostorija u kojoj je droga smještena ili da neki kriminalci naume vratiti svoju robu pa ne provale u sudove i policijske agencije.
Za razliku od evropskih zemalja gdje se odmah nakon sudskog postupka droga spaljuje, u BiH se ona već godinama gomila i skladišti kao da se radi o upotrebljivoj robi.
Agencija za lijekove, Ministarstvo bezbjednosti, ministarstva unutrašnjih poslova, Ministarstvo finansija, ekologije, zdravlja itd. samo su neke od institucija koje treba da učestvuju u proceduri uništavanja droge, međutim s obzirom na bh. birokratiju i unutrašnje odnose teško da se dogovore i dva ministarstva iste vlade, a kamoli pet ili šest agencija na čijem čelu su i Srbi i Bošnjaci i Hrvati.
Možda je jedino rješenje da osnujemo još jednu agenciju koja bi koordinisala radom već postojećih, a u kojoj bi sjedili osuđeni dileri i narkomani jer oni znaju o čemu je riječ.