Najveći grad RS nekada je bio oaza koja se dičila parkovima, šetalištima i vijekovima starim stablima.
Od grada zelenila postao je gradilište u kojem se, ako u Banjaluci nije bio 10, 20 godina, čovjek ne bi snašao kao ni u Sao Paulu.
Daleko od toga da se protivim izgradnji, jer kvalitetna arhitektonska rješenja često bivaju ono po čemu se neko mjesto raspoznaje u svijetu. No, dižem crveni karton za one koji doprinose da se grad poznat po zelenilu počinje gušiti u betonu.
Ovih dana vidjeli smo sva naličja urbanizacije. U centru Banjaluke, do spomenika "12 beba", uz parkić gdje penzioneri decenijama igraju šah, odnosno pored Muzeja savremene umjetnosti RS, niče stambeno-poslovni objekat, koji će nekima dobro doći, ali će "parati" oči stotinama hiljada Banjalučana.
Da stvar bude još gora, izgradnja sporne građevine već je postalo "zidanje Skadra", a žrtvovana su dva kestena koja datiraju iz perioda kada je tu "nikla" takozvana stara željeznička stanica, dakle, više od 100 godina. Ostali su bez krošanja i nije isključena mogućnost ni da će se osušiti.
Kada se dogodio incident, reagovale su sve nadležne institucije, ali kasno. Grad je gotovo pa ostao bez dva drveta koja, podsjećam, predstavljaju i simbol Banjaluke.
Ko ima pravo da Banjalučanima uzima ono što su im pradjedovi ostavili? Očigledno, situaciju je neko iskoristio. Inspektori, oči stanovnika grada na Vrbasu uperene su u vas!