Agencija za privatizaciju u FBiH je od jula 2005. do jula 2006. godine imovinu procijenjenu na oko 182 miliona KM prodala za oko 27 miliona KM gotovine i 559.800 KM u certifikatima. Također je od planiranih 15 objavila šest tendera. Istovremeno je, provodeći mjere štednje, planirane gubitke sa 700.000 KM svela na oko 300.000!
Ovo piše u izvještaju Nadzornog odbora Agencije, u kojem ne piše i kolike su bile plate u tom periodu, kolika je bila reprezentacija, koliko se putovalo i da li je bilo kazni za loše procjene i rezultate prodaje. No, ipak ostaje pitanje kako je moguće da je imovina od 182 miliona prodata za 27 miliona KM?
Upućeni kažu da se nije moglo dobiti više novca?! Dodaju da su bili loš ambijent, loši zakon, loše ovo, ono... No, biće ipak da je tu bilo i lošeg odnosa prema poslu i državnoj imovini. Ili je prodavao svoj svom, pa su cijena i trenutak prodaje `pažljivo birani`, ili prodavači nisu radili svoj posao, pa su pogrešno procijenili (potcijenili), nudili u pogrešno vrijeme i nisu dovoljno pažljivo tražili kupca. Jer kada nešto prodajete, osnovni je red da prvo ispitate tržište i potražnju, pažljivo procijenite svoju robu, odredite cijenu ispod koje ne idete i jasno je kažete.
No, zanimljivo je da je Vlada FBiH, koja štiti interese svih nas koji smo vlasnici te imovine, nakon ovakvih rezultata dozvolila da direktor Agencije iz ovog perioda (Rešad Žutić) bez ikakvih sankcija podnese ostavku, pređe u drugu državnu instituciju i to bez konkursa. Bilo je u pitanju, kako rekoše, `preuzimanje kadrova`. Niko ni iz Upravnog ili Nadzornog odbora nije kažnjen ni sa 50 KM od plate. Valjda su se pokazali dobri, samo kome?