Osamdesetak državnih agencija, direkcija, službi, povjerenstava, ministarstava, odbora i uprava godišnje od građana ove zemlje izmuzu blizu milijardu maraka. Približno toliko, naime, iznosi državni budžet iz kojeg se servisiraju plaće i sve luksuzne potrebe naših predstavnika vlasti i državnih službenika.
U nakaradno utemeljenom sistemu, kakav je u BiH, ovakvo bacanja novca podrazumijeva se samo po sebi i nema tu prevelike filozofije. Budžetske i zakone o plaćama i naknadama krojili su sami sebi i provode ih s lakoćom. I nema tog povoda, nema te "odsudne borbe za nacionalno pitanje" koja bi ih natjerala da, kada je riječ o vlastitim privilegijama i odbrani bezobrazno visokih plaća, jedan drugom pretresu nacionalno-ideološka krvna zrnca.
Trebale su godine kako bismo se pomirili sa surovom istinom (i uz časne izuzetke - svi smo već oguglali od toga) da imamo najskuplje predstavnike vlasti na planeti u odnosu na standard građana. Tako smo dobili "elitu", ljude koje ne dotiče bijeda i sve veća glad prosječnog bh. građanina.
Vremenom su, međutim, otišli i korak dalje. Kako bi uhljebili sve stranačke skorojeviće, sinove i rođake, amidžince i tetke, u institucijama BiH razne pomoćne službe i agencije počele su nicati kao gljive poslije kiše.
Smijemo se kladiti u život, barem 90 posto bh. građana nije ni znalo da postoji Agencija za poštanski saobraćaj BiH. Najmanje je bitno čime se bavi i šta radi (a bavi se nečim, mada, kažu dobro upućeni, ništa ne radi), koliko je bitno da i ovaj "državni organ" godišnje namuze blizu milion maraka. A od te cifre 12 uposlenih skoro dvije trećine strpa u svoje džepove!
I ko je onda ovdje lud, a ko zbunjen? Šta nam može donijeti služba koja, de facto, postoji samo da bi uhljebljeni primali evropske plaće?! Ne može, naravno, ništa, ali kud bi onda elite sa svim svojim stranačko-rođačkim fićfirićima nadasve oskudnog životnog znanja i iskustva? Šta bi s njima da nema državne krave simentalke?