Činjenica da su mjesečna primanja gotovo 800.000 bh. građana ili petine ukupnog stanovništva na neki način vezana za budžetske pare države i njenih entiteta je porazna i teško da sličnu situaciju možete sresti u ovako siromašnim zemljama kakva je BiH.
Pa ovakvo stanje teško da mogu podnijeti i razvijenije zemlje Evrope, a ne BiH sa urušenom privredom i prevelikom administracijom, koja svakodnevno "guta" ogromne svote.
Ono što posebno zabrinjava je činjenica da broj stanovnika u BiH koji mjesečne dohotke dobijaju djelimično ili u potpunosti sa budžeta, ili u prevodu oni koji se nalaze na "državnim jaslama", premašuje čak i ukupan broj zaposlenih bh. građana, što je svakako na granici nevjerovatnog.
Tako petina Bosanaca i Hercegovaca, bilo da su radnici u institucijama budžeta, bilo da su penzioneri, invalidi ili oni koji dobijaju bilo kakve socijalne naknade vezane za budžet, svaki mjesec očekuje da im oni koji rade u posrnuloj privredi "proizvedu" te dohotke.
Porazna je i činjenica da se zapošljavanje administrativnih radnika u BiH i dalje ne zaustavlja, te da se broj penzionera i ostalih s potrebama socijalne pomoći i dalje povećava i da je dostigao cifru od preko 600.000, a da sa druge strane nemamo dovoljno proizvodnje koja bi izdržala sve gore pobrojane.
Ne treba biti veliki mudrac da bi se shvatilo da je krajnje vrijeme da se nadležni zapitaju čemu i kuda sve ovo vodi i dokle ćemo dogurati na ovaj način. Mislim da nećemo daleko.