Poljoprivreda, odnosno proizvodnja hrane, prema ocjenama stručnjaka, jedini je i najbolji put ka razvoju Bosne i Hercegovine, jer ona raspolaže milionima hektara obradivog zemljišta.
Međutim, ova zemlja očigledno neće ili ne uspijeva da ide tim putem, jer većina bh. stanovništva ne spada u poljoprivredne proizvođače, što znači da, iako žive na selu i raspolažu obradivom zemljom, tu prednost ne koriste na pravi način.
Naime, istraživanja pokazuju da skoro petina stanovnika BiH koji žive u seoskim sredinama ima samo povrtnjak, dakle baštu sa lukom, mrkvom, krompirom, salatom i kupusom, samo za osnovne potrebe domaćinstva. Pored toga, malobrojni na selima drže i tek po nekoliko kokošiju, što je takođe poražavajuća činjenica imajući u vidu uslove koje ljudi u seoskim sredinama imaju za poljoprivrednu proizvodnju.
Ipak, ova priča ima i svoju drugu stranu, a ona se, prije svega, odnosi na podršku države razvoju poljoprivrede, koja je očigledno u ovom trenutku nedovoljna da bi se više ljudi uključilo u tu proizvodnju. A da bi se ljudi, prije svega u ruralnim područjima, animirali da se počnu ozbiljnije baviti obradom svoje zemlje u komercijalne svrhe, potrebno im je obezbijediti finansijsku podršku, osigurati plasman njihovih proizvoda, spriječiti nekontrolisan uvoz svega i svačega u BiH i učiniti domaće proizvođače konkurentnim, uz druge važne stavke.
Jer stanje koje je sada aktuelno, i u kojem bezobrazno niske cijene hrane iz uvoza, potpomognute subvencijama država iz kojih dolaze, može samo da još više odbije naše ljude od poljoprivrede, jer svoje proizvode nemaju kome prodavati.
Dakle, bez nesebične pomoći države oživljavanju poljoprivrede u BiH i ispunjavanju ovih uslova neće biti napretka, pa ćemo i dalje čitati samo sumorne izvještaje svjetskih organizacija, poput ovog koji je sačinio UNDP.