Izjave tipa "Dok svi odgovorni za zločine počinjene u ratu ne budu izašli pred lice pravde u BiH neće biti mira" gotovo su postale obična floskula u govorima domaćih i stranih političara.
Nažalost, vrijeme poslije rata u BiH je pokazalo da svaki narod u BiH ima svoju pravdu i da zločine koji su činjeni u njegovo ime smatra opravdanim.
Kako drugačije objasniti slučaj "Dudaković"?
Neosporna je činjenica da su dijelovi Petog korpusa Armije BiH činili zločine. Činjenica je da je u ratu bilo i drugih zločina koje su počinile i druge strane za koje još niko nije odgovarao. Međutim, to ih ne opravdava, jer to i dalje ostaju zločini koje su počinili Dudakovićevi vojnici, za koje on kao komandant mora snositi odgovornost.
Iz snimaka koji su emitovani, a koji su dostupni i Tužilaštvu, jasno se vidi da je Dudaković podsticao potčinjene vojnike na ubijanje, paljenje sela ili naređivao strijeljanja zarobljenika bez ikakvog suda.
Nažalost, snimci, leševi, spaljena sela i crkve nisu dovoljan dokaz da su počinjini zločini. Kada oni nisu bili dovoljni, malo je vjerovatno da će nešto promijeniti i dodatni dokazi protiv Dudakovića koje je pribavio MUP RS.
On će u svom Bihaću i dalje provoditi mirne penzionerske dane jer zna da u pravosudnom sistemu BiH niko nema petlje da čitav slučaj dovede pred sud.
I onda se neko pita zašto se u RS sumnja u rad Tužilaštva BiH i tvrdi da je taj sud politička institucija.