Psihički bolesnici poput paranoidnih šizofreničara nemaju adekvatno liječenje u BiH i u RS i to je sada svima jasno.
Da je drugačije, ne bi se bez nadzora šetali po gradu, a kamoli nabavljali oružje i bombe i tako ugrožavali živote drugih.
Većinu ovih bolesnih ljudi sugrađani smatraju lokalnim "budalama" i niko ih ne shvata ozbiljno sve dok se ne desi tragedija.
Pravosuđe odavno zna kako se postupa s psihičkim bolesnicima, ali očigledno je da druge, mnogo bitnije institucije u lancu ne znaju ili ih, bolje reći, ne interesuje gdje su, šta rade, čime se bave duševno oboljele osobe. Najbitnije je da su se "stručnjaci" koji bi trebalo da vode računa o ovakvim osobama zaposlili u državnim institucijama, da plata ide redovno i da se ima za izlete preko granice. Čast izuzecima.
Ne daj bože da neko pokuša napraviti temu o ukupnom broju, kažem samo broju, ovakvih bolesnika u nekom od entiteta, naišao bi prvo na negodovanje "stručnjaka", a zatim i "širom" zatvorena vrata nadležnih institucija, počev od psihijatrijskih klinika i bolnica, a možda bi ga proglasili i državnim neprijateljom, jer - ko su novinari da čačkaju po ovoj temi.
Banjaluka i njeni građani su iz prve ruke, nažalost, imali priliku da upoznaju Željka Stevanovića, "budalu iz grada", kako ga zna većina. Pravosuđe od prvog trenutka zna šta će sa Stevanovićem biti u narednom periodu, ali kome da se obrati porodica Bore Topića, vozača "Autoprevoza", koji je poginuo u pomahnitalom bombaškom napadu pomenutog bolesnika?
Nadamo se samo da će se u narednom periodu povesti računa i ozbiljno shvatiti problem psihičkih bolesnika, kako bi situacija poput ove u Banjaluci bilo što manje.