Odraz hrabrosti, snage i mogućnosti koji je od 1910. godine međunarodno praznikovan u 8. martu, od šezdesetih je godina prošlog vijeka zamagljen u propagandnom valu novog imidža žene.
Od revolucionarki koje su u vremenu brze industrijalizacije i ekonomske ekspanzije 1857. godine u Njujorku prve rekle "Ne!", u komercijalne svrhe evoluirale su dvije žene, od kojih se jedna bori za dominaciju, a druga insistira na biološkim i reproduktivnim vrijednostima?!
Razvoj revolucionarne svijesti i izgradnja boljeg i zrelijeg društva kroz feminizam na temeljima jednakosti i iznad svega ljudskih prava, u agresivnim je kampanjama društveno-politički limitiran, potpuno krivo tumačen i u neznanju osporavan…
Istovremeno, od žene koja se suprotstavila lošim uslovima rada, povela masovne mirovne demonstracije, gradila antifašističku svijest i razvijala društvo, inicirala masovna opismenjavanja, izborila pravo izbora i odluke, pravo glasa, ali i abdikacije, sistematski se oblikovala žena - potrošač.
Za Bosnu i Hercegovinu je posebno važno da se ovogodišnja osmomartovska svečanost i institucionalno fokusirala na prava i slobode žene.
Upravo obraćanje Sabihe Husić, direktorice Udruženja "Medica" iz Zenice i žene svijeta 2014. godine pred parlamentom BiH, kao i osmomartovski marš žena na ulicama BiH, trebalo bi pravim informacijama ukazati na okvire u kojima (ne)svjesno podstičemo neprirodnu podjelu (žene).
Viši stepen obrazovanja i ravnopravna politička participacija, bolji uslovi u porodilištima, položaj žene iz marginalizovanih grupa i žene sa invaliditetom, prava žene žrtve ratnog silovanja i porodičnog nasilja, ljudska su prava koja ne smiju imati alternative, jer su put do promjene društveno-političke svijesti i zakonskih rješenja u kojima su međunarodni standardi iznad običajnih.