Evropska unija je na velikoj raskrsnici. Tačno 63 godine od kada je u Parizu potpisan ugovor o osnivanju Evropske zajednice za ugalj i čelik, koja je bila svojevrsna preteča današnje Unije.
Ova velika i moćna porodica 28 evropskih država prolazila je u svojoj povijesti razna, manja ili veća iskušenja, no čini se da će naredne četiri godine biti od ključne važnosti za samo njeno opstojstvo.
Više je, naime, razloga za ovu konstataciju, ali onaj najvažniji, ključni, naprosto je uzrokovan ogromnim nakupljenim jazom među državama-članicama, ekonomskim, političkim pa i kulturološkim.
Na kraju bi se, na veliko zaprepaštenje svjetske javnosti, ali ne i neočekivano, desni ekstremni nacionalizam mogao pokazati faktorom sa odlučujućom ulogom u mogućem urušavanju EU i njenih institucija.
Šta se trenutno zbiva i gdje je tu BiH?
Najjednostavniji odgovor glasio bi da su se u Briselu popalili svi mogući alarmi za uzbunu nakon što su na posljednjim izborima za Evropski parlament (koji uslovljavaju izbor za Evropsku komisiju kao Vladu EU) ultradesničarske stranke postigle veliki uspjeh samim ulaskom u poslaničke klupe ovog najvećeg zakonodavnog tijela. A to, opet, znači da je među građanima EU sve više onih koji podržavaju te opasne političke ideje.
Kao posljedica svega, među najmoćnijim državama i političkim blokovima vode se mučni pregovori i politička trgovina u vezi sa kadriranjem novog saziva EK i samog njenog predsjednika, koji će morati znati odgovoriti na nadolazeću snagu ekstremno radikalnih grupacija.
Jedna vrlo zabrinjavajuća situacija, ma koliko je Brisel nastojao prokazati mizernom. EU se, dakle, počinje najviše baviti sama sobom, pri čemu će BiH doći u vrh njene agende samo ukoliko ovdašnji političari konačno pokažu odgovornost i ispune ranije preuzete reformske obaveze.