BiH je s Austrijom prvi put u istoriji ostvarila trgovinski suficit. Prema austrijskim statističkim podacima, BiH je u prvih deset mjeseci prošle godine u Austriju izvezla robe u vrijednosti od 259 miliona evra, a iz Austrije uvezla 243 miliona evra.
Najviše smo izvozili naftu i naftne prerađevine, tekstilne proizvode, namještaj, proizvode od drveta i metala te obuću. Uvozili smo sirovine za proizvodnju tekstila, mašinske proizvode i prehrambene namirnice. Kada se stvari pogledaju malo pažljivije, ovo u stvari i nije čudno. Jer, BiH ima sposobne, vrijedne i kvalifikovane radnike, dugačku tradiciju jakih proizvodnih pogona iz ovih oblasti, geografski je blizu zapadnoj Evropi, saobraćajno relativno dobro povezana, a radni troškovi su neuporedivo niži nego u EU. Iz ovih razloga austrijske firme se sve češće odlučuju da dio svoje proizvodnje prebacuju u BiH, odakle onda gotove proizvode vraćaju u Austriju pa dalje u izvoz. Priznajem, radi se o relativno slabo plaćenim poslovima. Ali BiH je izašla iz rata devastirana i razrušena, a 500.000 ljudi nema nikakvog posla. Otvaranje ovakvih pogona u BiH posredno podiže i ostale industrijske grane, a samim tim vremenom se povećavaju i plate, raste proizvodnja, pa time i životni standard građana.
Kada bi u ovoj zemlji bilo malo više pameti i mudrosti, građani BiH bi bez ikakvog pretjerivanja mogli živjeti fenomenalno. Ovih 3,6 miliona ljudi bi mogli živjeti od poljoprivrede, šumarstva i ostalih prirodnih bogatstava kojih je BiH prepuna, a ujedno i profitirati od blizine razvijenih zapadnoevropskih zemalja koje bi licenciranu proizvodnju prebacivale u BiH. Kada bismo našu političku i ekonomsku strategiju iskreno i predano usmjerili ka ovom cilju, za deset godina ovu zemlju više niko ne bi mogao ni prepoznati.