Razumijem kada portparoli po službenoj direktivi ne dostave odgovore na postavljena pitanja jer bi to štetilo ugledu institucije u kojoj su zaposleni, ali mi nije jasno zašto se makar elementarno ne raspitaju o informacijama koje će im biti dozvoljene da plasiraju.
Da se ja pitam, prve tri stranice novine bi bile prazne svaki put kada priča ne bude napravljena zato što je portparol "zaspao".
Normalno, nisu im novinari šefovi pa da im kažu kome će kada i šta odgovoriti. Ih, kako znaju biti ažurni kada njihov ministar, direktor, predsjednik posjeti neku zabit u koju je ove godine stigla vijest da je rat završen, kada posjeti neka poplavljena mjesta u kojima se na svadbi sada nosi ronilačko odijelo, kada posjeti neku bolesnu djecu da im donira lož-ulje za radijatore.
E, kako tada pucaju saopštenja, majko mila! "Ministar donio djeci sa posebnim potrebama pet lopti! Hitno objaviti!" "Direktor obišao gradilište, sve teče prema planu!" "Predsjednik čestitao Bajram! Ekskluzivnooooo!" E, takva su saopštenja pojedinih kolega portparola (čast izuzecima, koji, može se slobodno reći, perfektno obavljaju svoj posao), a evo sad ću vam dati i jednu "ekskluzivu", koju je meni jedne prilike dao jedan "stručnjak" iz gradske uprave. Naime, dok sam radio kao novinar gradske rubrike, na nekom događaju me je nakon kolektivnog razgovora sa novinarima "stručnjak" za odnose s javnošću odvojio od ostalih i šapnuo: "Imam za tebe ekskluzivu..." Ja, mlad i zelen, u želji da se dokažem svom uredniku, kao iz topa ispalih: "Daj!" I on mi, mrtav hladan, daje ekskluzivu: "U nedjelju će, na lokaciji toj i toj, biti održan maraton penzionera starijih od 75 godina na 150 metara... Ali, nikome ni riječi!" Rekoh OK, hvala. Kada sam došao u redakciju i saopštio svoju "ekskluzivu", urednik me samo iskosa pogledao. Nikad nisam saznao ko je pobijedio na maratonu.