Primjena Zakona o sprečavanju nasilja na sportskim priredbama RS trebalo bi da bude prvi institucionalni korak za kulturu sporta i navijanja, odnosno posljednji udarac neprijateljima s tribina u ovom dijelu države.
Bez toga, konstituisanje ovog dokumenta, koji je sadržajno dobro osmišljen, neće dati rezultate ni nakon skorog usvajanja u Narodnoj skupštini RS.
Zakon je, međutim, tek pravni okvir, svakako neophodan mehanizam za uređenije društvo, dok huliganstvo, koje opet i nije problem jednog geografskog prostora, često oslikava cjelovito stanje u društvu, posebno u zemljama u tranziciji. Na sportskim terenima naše zemlje posljednjih je godina, gledali smo, to bila manifestacija primitivizma, nacionalizma, netrpeljivosti, vrijeđanja, šovinizma, nasilja i agresije...
Zbir društvenih devijacija, ličnih i porodičnih propusta, lošeg obrazovanja, sportske nekulture i neznanja, ekonomske bijede i neimaštine, mladalačke frustracije, grandiozne bi oblike poprimao na sportskim tribinama.
Veoma često i medijski podržana aktuelnim političkim trenutkom, atmosfera gladijatorske borbe u arenama obesmislila bi ideju sporta, učvršćujući vještački podignut nosivi zid između terena i tribina, igrača i navijača. U folkloru visokog rizika, stvarani su "suprotstavljeni timovi" od igrača i "protivničke grupe" od navijača, koji bi pod punim naoružanjem, s nacionalnim zastavama, pod vjerskim obilježjima i ratnim pokličima, na putu do stadiona, "kretali u boj" sa sportskim duhom i za vječnu izolaciju.
Daleko od sportskog cilja i rezultata, huliganstvo na sportskim terenima je od uzroka i posljedice poprimalo i oblike ozbiljnog biznisa i bez sumnje savršenog instrumenta. U tome dio sportske javnosti vidi odgovor i na pitanja zašto tek sada ili zašto do danas na nivou BiH nema zakonskog rješenja, čijom bi se primjenom odlučno suprostavilo tome.
I primjenom novog zakona tek u RS, svakako, trebaće nam godine da se stvare promjene. Jer, načelno, ovaj dokument predviđa odgoj navijača, kao i visoke finansijske sankcije za huliganstvo, višegodišnju zabranu posjete utakmicama, suspenzije i zabranu djelovanja u klubovima, podstrekivanje na netrpeljivost na sportskim terenima... Ipak, sporiji je to proces, ako se prethodno ne uradi mnogo i na uzrocima ovih posljedica.
Dakle, na sankcionisanju svih onih tokova kojima su preko sportskih terena i tribina do finansijske dominacije dolazili biznismeni, mediji, političari, preko noći stvarajući jednu novu, upravljačku elitu, očito bez duha.