Strašno poglavlje balkanskih ratova devedesetih godina moći će u potpunosti biti zatvoreno tek kada bude u potpunosti riješen problem izbjeglica - ljudi koji su ni krivi ni dužni napustili svoje domove i do danas nigdje nisu našli svoje mjesto pod suncem.
Regionalna ministarska konferencija u Beogradu, na kojoj je obećano da će biti obezbijeđena sredstva od više od milijardu maraka za rješavanje preostalih izbjeglica, daje nadu da ćemo zaista jednom za sva vremena tragičnu istoriju ratova i patnji ostaviti iza sebe. Jedan od razloga što se na Balkanu svako malo dešavaju ratovi i što u dosadašnjoj istoriji nije zabilježena generacija koja nije proživjela barem jedan oružani sukob, je upravo činjenica da se ovdje poglavlja iz prošlosti teško ili nikako ne zatvaraju.
Događaji iz prošlosti, koji umjesto da nam posluže kao lekcija i pouka, previše nam često samo služe kao povod za nove nesuglasice i nesporazume, pa i ratove. Zato je rješavanje pitanja izbjeglica, i time zatvaranje poglavlja ratova, u stvari mnogo više nego samo humanitarno pitanje. To je zalog za budućnost, tračak nade i prilika da na Balkanu zaista otpočnemo jedno novo poglavlje, koje neće biti opterećeno prošlošću.
Posmatrano na nivou simbolike, možemo reći i ovako: balkanska istorija je kao knjiga u kojoj smo pisali nova poglavlja koja su se naslanjala na prethodna. Ako riješimo otvorena pitanja devedesetih, biće to prilika da otvorimo ne samo novo poglavlje, nego započnemo jednu novu knjigu, u kojoj će glavna radnja biti saradnja, uzajamno razumijevanje i spoznaja da nam je budućnost na ovom prostoru zajednička i da smo u njenom građenju upućeni jedni na druge. Ako tako zaista i bude, biće to prvi put priča sa srećnim krajem.