Jedno od najdelikatnijih pitanja demokratskog društva je gdje je granica između slobode na vlastito mišljenje s jedne strane i zloupotrebe te slobode sa ciljem vrijeđanja i etiketiranja onih koji drugačije misle od vas sa druge?
Ima li pravo pojedinac, pa makar on bio i poglavar velike i respektabilne vjerske zajednice u jednoj zemlji, optužiti političare, novinare, tužioce, međunarodne zvaničnike ili, na kraju krajeva, bilo kojeg građanina, za ksenofobiju, odnosno de fakto ih proglasiti mrziteljima čitave jedne vjerske zajednice? Smatram da je Rijaset Islamske zajednice, uz duboko poštovanje koje imam prema islamu kao velikoj svjetskoj religiji, koja je dala nemjerljiv doprinos ljudskoj civilizaciji, prešao crvenu liniju koja se ne smije preći. Čak i da su ovi građani, koji su prozvani za islamofobiju, dali neke neprimjerene izjave o muslimanima, ovakvim kvalifikacijama autori ovog izvještaja najviše diskvalifikuju vjersku zajednicu koju predstavljaju. Ali ne samo to. Svaki građanin ima odgovornost da njegova javno izgovorena riječ ne posluži kao povod za stvaranje napetosti među ljudima. A kada se radi o vjerskim liderima, koji imaju veliki autoritet u narodu i na koje ljudi gledaju kao uzor, ta odgovornost je daleko veća.
Plastično rečeno - ako bi etiketiranje nekoga "islamofobom" izgovoreno iz usta "običnog" građanina moglo biti protumačeno kao neodgovorna uvreda, onda bi takvo etiketiranje iz usta reisa Islamske zajednice bila zapaljiva bomba. Živimo na prostoru u kojem je stotinama godina istorija pisana krvlju. Odgovorni ljudi ovdje ne igraju se vatrom. Onim drugim ništa nije sveto, pa ni mir.