U Evropi se nekako ustalilo mišljenje da je etnički koncept u politici, ono ako ne primitivan, onda barem prevaziđen.
U 21. vijek, prema njima, spadaju multikulturalizam i građansko društvo. Primamljiv je taj građanski koncept - nećemo da brojimo krvna zrnca u 21. vijeku! I ko može šta reći protiv toga? Premalo je prostora u ovoj maloj kolumni da objašnjavamo koncept građanske vs. "etničke" BiH.
Ali, recimo, evo jedno pitanje - imaju li Evropljani "recept" šta raditi kada narod koji čini polovinu stanovništva države fingirajući građanski koncept dolazi do ostvarenja svojih etničkih interesa, a za to dobija podršku dijela međunarodne zajednice, koja to neće ili ne može da vidi?
Ili drugo pitanje - ako taj dio međunarodne zajednice smatra da je Jugoslavija propala zato što je njen najbrojniji narod (Srbi) jugoslovenstvo koristio kao sredstvo ostvarivanja svojih nacionalnih interesa, zašto odbijaju da takvo objašnjenje daju za ono što je sad na djelu u BiH?
Iz gore navedenog nije teško vidjeti kakav su težak zadatak imali političari iz RS i bh. hrvatski predstavnici, koji su sve ove godine morali da brane etnički koncept pred međunarodnom javnošću koja ih je a priori etiketirala za nacionalizam i etnocentrizam.
Nasuprot "takvima" stajale su "nove i napredne snage", koje su bile pravi miljenici međunarodnih moćnika. U takvom ringu Srbi i Hrvati već godinama pokušavaju "izboksati" rješenja koja će afirmisati mehanizme zaštite tri bh. naroda.
Ako je tačno da je prošlog petka briselska administracija prvi put shvatila da rješenja u BiH moraju biti zasnovana na etničkom principu, onda je to zaista korak naprijed.
Znam ja da u Evropi nisu baš sretni zbog toga. Ali barem oni znaju da je politika vrlo rijetko stvar estetike. Ja bih to pokušao objasniti modifikacijom jedne kineske poslovice - nije važno kako mačka izgleda, važno je da lovi miševe.