Do prije samo nekoliko godina, EU je odavala utisak nezadržive sile u usponu. Ekonomskim rastom i blagostanjem na svom tlu, ponosno je dokazivala da je moguće iskorijeniti nacionalizam u korist dobrobiti svih njenih građana. Raspada li se polako ta utopija slobodne Evrope nakon tragičnih događaja u Parizu, a posebno briselskog ataka na srž civilizacijske tekovine utkane u višedecenijsku ideju zajedništva?
Puko praćenje uznemirujućih vijesti o svakodnevnim stradanjima civila, te uporno ignorisanje rastućeg moralnog sunovrata i mržnje koja se trenutno dešava na 32 konfliktna područja u svijetu, vraća se sada kao bumerang uspavanim evropskim čelnicima.
Stoga možda malo i čudi nevjerica običnih građana da su oni sami mogli postati nevine žrtve barbarskih činova ideološki ili religiozno motivisanih radikalnih grupa ili pojedinaca. Terorizam je, nažalost, postao naša stvarnost i prvi put u historiji čovječanstva zauzeo neslavni epitet globalne prijetnje. Izazivanje straha i privlačenje što veće medijske pažnje radi ostvarivanja svojih interesa - u samoj je srži svih terorističkih ideologija. Opravdanu bojazan za našu ustaljenu bezbrižnu svakodnevicu na tlu Evrope svakako podriva odabir mjesta i načina izvršenja barbarskog čina u Briselu.
Pitanje je kako sada suzbiti strah koji se uvukao među građane nakon spoznaje da je svaki javni prostor moguća meta? Odricanje dijela privatnosti i smanjenje građanskih prava, svakako će biti posljedica potrebe prikupljanja podataka o aktivnostima terorističkih ćelija od strane sigurnosno-obavještajnog aparata.
Mnogo ozbiljniju prijetnju, pak, predstavljaće tendencija da se strah građana iskoristi od strane krajnjih desničarskih, ali i ljevičarskih grupa i pokreta u izlivanje bijesa. U mnogim zemljama u usponu svjedočimo uzdizanju retrogradnih snaga, koje zaista mogu uzdrmati same temelje suživota različitosti unutar EU. Huliganska desnica, koja već maršira Evropom u obliku Pegide i Legide u Njemačkoj, Odinovih vojnika u Finskoj, UKIP-a u Britaniji, holandske Slobodarske stranke, te mnogih drugih u skoro svim zemljama EU, nastoji da kanališe taj strah u bijes koji se treba ispoljiti protiv drugih i drugačijih u njihovom susjedstvu.
Za nadati se da će evropski zvaničnici, uz pomoć saveznika u svijetu, preduprijediti jedan takav scenario te da neće dozvoliti ostvarenje previđanja Samuala Hantingtona iz njegove knjige iz 1993. o sukobu civilizacija. Smirenost i pribranost u odabiru kvalitetnog zajedničkog odgovora na ovu svjetsku pošast, svakako je ono što građani očekuju od svojih čelnika u ovom historijskom trenutku.
(Autor je generalni sekretar Centra za sigurnosne studije BiH)