Prije dvadeset godina gledali smo Bugare i Rumune dok su na našim pijacama, sjedeći na prljavim dekama, prodavali iskrivljene i zarđale eksere.
Za desetak godina ćemo njihove ministre i predstavnike u evropskim tijelima pokušati ubijediti da je BiH zrela i sposobna da postane članica EU. I to ako budemo imali sreće, jer, kako sada stvari stoje, postoji opasnost da BiH ne uhvati voz proširenja skupa sa Srbijom i Crnom Gorom i dođe u situaciju da mora čekati na drugi talas proširenja, dok Srbija i EU ne riješe pitanje statusa Kosova.
Naravno, Bugarima i Rumunima treba čestitati na tome što su se pomjerili sa začelja siromaštva Evrope, gdje su godinama čamili zajedno s Moldavijom i ostalim kavkaskim evropskim državama. Što vlastitim naporima, što koristeći slabosti evropske administracije, uspjeli su se progurati kroz rupe u propisima kriterijuma za članstvo i ipak potpuno zasluženo postali punopravni članovi EU. Bugari i Rumuni se jesu "švercali" ali postigli su svoj cilj. Možemo se mi upinjati na prste i podsjećati gdje smo nekad bili i da mi imamo puno pametnih i sposobnih ljudi koji su postali ugledni stručnjaci i radnici u zemljama u kojima sada žive, ali činjenica ostaje - Bugari i Rumuni su u EU, a mi još nismo ni u evropskom predsoblju. Na kraju krajeva, ti naši pametni i sposobni vjerovatno upravo zbog toga što jesu pametni i sposobni davno su pokupili svoje stvari i pobjegli odavde negdje gdje smatraju da će tu njihovu pamet i sposobnost znati cijeniti.
Ali, tu smo gdje smo, od kuknjave i tužakanja nema koristi. Džaba nam da tješimo sami sebe koliko smo pametni, dobri i sposobni. Svi znamo onu narodnu - u životu ne uspijevaju pametni, nego uporni.