Najnovijim izvještajem o napretku BiH je, izgleda, uspjela da prekine spiralu od nekoliko veoma loših i obeshrabrujućih godina punih nazatka.
Ipak, da bismo iz ovog događaja izvukli pravu pouku, treba realno da procijenimo stanje u kojem se nalazimo, ne radi širenja defetizma, već da bismo shvatili šta je potrebno uraditi da bi ova zemlja bila bolja.
Kao prvo, treba shvatiti da je EU dobra stvar samo za one zemlje koje imaju viziju. Ako želimo članstvo radi članstva, ili ako mislimo da je to klub u kojem se sve kroji prema našim željama, onda se bojim da će nam se EU pokazati kao veliko razočarenje. EU jeste vrijednosna političko-kulturna organizacija, ali je ona, prije svega, interesni klub u kojem su se zemlje udružile zato što su pronašle zajedničke interese. Ako BiH nema jasno definisane interese koje u EU želi ostvariti, onda smo promašili suštinu onoga što Evropa jeste.
Drugo, moramo shvatiti da nas Evropljani nikada neće razumjeti na pravi način, ma koliko pokušavali. Siguran sam da nam iskreno žele pomoći i da će učiniti sve što od njih tražimo, ali ako prepustimo njima da tumače ono što nama treba, naš evropski put mogao bi završiti zaista neslavno. Zato nama u ovoj zemlji hitno treba minimalni konsenzus sa odgovorima na makar tri osnovna pitanja: Kakva je BiH zemlja i kakvo je njeno uređenje? Koji su naši osnovni potencijali na kojima želimo temeljiti ekonomski razvoj? Kako ćemo uspostaviti vladavinu prava i riješiti se partijske korupcije? Bez odgovora na prvo pitanje ostaćemo banana država, bez odgovora na drugo zemlja trećeg svijeta, a bez odgovora na treće bićemo el dorado političke korupcije. I nikakva EU nam neće moći pomoći.
I, konačno, treće, najzad moramo postaviti pitanje koje, zbog ove epske zauzetosti "krucijalnim državničkim temama" sve ove godine do sada niko nije stigao postaviti: Čime mislimo motivisati ljude da se ovdje isplati živjeti? Kakvo obrazovanje želimo za našu djecu? Treba li nam kultura? Hoćemo li motivisati mlade da se bave sportom? Hoćemo li razviti ijednu smislenu državnu strategiju kako ovu zemlju učiniti vrijednom življenja?
Badava nam naše etnički definisane države ako u njima niko ne ostane.