Rijetki bh. građani kojima se ukaže prilika da putuju po Evropi zaprepastiće se činjenicom da u zemljama EU mogu za manje novca da pazare više proizvoda nego u našoj zemlji.
Da, istina je. Primjera radi, kafa, vino, neki prehrambeni artikli te prevoz autobusom jeftiniji su u pojedinim bogatim evropskim državama nego u Sarajevu ili Banjaluci.
Da se ne lažemo, ukupno gledano Evropa je za život mnogo skuplja od BiH, no "preko grane" racionalan potrošač, koji tri puta mjeri prije nego što pazari, može mjesec da završi sa debelim plusom, onolikim koliki je minus prosječnog stanovnika u ovoj napaćenoj državi siromaha.
Istovremeno, gotovo svaki penzioner u Luksemburgu primi 20 puta veću penziju nego naš, koji svoju "crkavicu" potroši na lijekove i poneku koru suvog hljeba.
Evropskoj porodici država, kojoj sanjamo da se pridružimo, već smo prišli, ali isključivo po iznosima koje možemo da vidimo do artikala u trgovinama.
Stoga se niko ne čudi što u BiH agonija armije nezaposlenih, penzionera i radnika na minimalcu vrtoglavo raste. Vjerovatno se sjećate perioda kada je hljeb koštao jedan dinar. Ili, kada se domaćin kuće u kojoj se čuvalo 100 nekadašnjih njemačkih maraka nije brinuo nizašta što je finansijske prirode?
Šta danas možete da uradite sa stotkom? Da se iz supermarketa vratite sa dvije poveće kese proizvoda.