Da li nas išta više može iznenaditi kada su u pitanju BiH i njeni političari? BiH već godinama nije imenovala svoje članove koji treba da predstavljaju zemlju u najvažnijim komisijama Savjeta Evrope.
BiH, izgleda, ne samo da nije sposobna da provede reforme, već naša zemlja čak ne može ni da imenuje članove komisija koji samo treba da sjede tamo i predstavljaju svoju zemlju. Usput budi rečeno, te komisije su od suštinske važnosti ne samo za približavanje BiH evropskim integracijama i vrijednostima, nego i za pokazivanje imidža zemlje međunarodnoj javnosti.
A taj imidž nam je takav da u radu evropskih komisija stolice BiH zjape prazne, a da nam članovi, kada ih i imenuju, često puta ne znaju ni engleski ni francuski jezik, pa samo tamo sjede kao fikusi. Pitam se samo šta u tim trenucima Evropljani misle o nama.
Ne želim da branim naše političare, ali dio problema je i u tome što mi kao javnost upiremo prstom u nekog umjesto da svi zajedno preuzmemo svoj dio odgovornosti i radimo na tome da se to promjeni. Javnost mora da reaguje i mora da aktivno radi na tome da to bude promijenjeno.
Naš domaći zadatak moramo uraditi sami i moramo prestati razmišljati na način da će nam neko progledati kroz prste. Tek kada svako uradi ono što je do njega, imamo pravo upirati prstom na druge.