Potrošači u BiH prepušteni su na milost i nemilost trgovcima koji im falsifikovanu i nebrendiranu ili nekvalitetnu robu prodaju kao brendirani proizvod.
Još se i nekako može "progutati" ako kupujete lažne patike ili ako vaša nova torba nije originalna. Ali kako "progutati" falsifikovane prehrambene proizvode, kojih i te kako ima?
Primjera radi, važeći pravilnik o kvalitetu mesa je iz 1974. godine. Koliko li se samo emulgatora, dodavača boje, vještačkih aroma pojavilo od tada do danas? Izgleda da to najmanje brine nas, konzumente tih "proizvoda".
Glavni problem u cijeloj toj priči nisu nesavjesni trgovci, nadležna ministarstva, poreske i inspekcijske službe. Glavni problem smo mi, potrošači, koji ćutke "gutamo" sve što nam serviraju, a bez da se pitamo šta to stvarno kupujemo.
Zapadne zemlje nisu zaštitile potrošače od loše i nekvalitetne robe zato što imaju dobre zakone, dobre inspekcije i dobru poresku upravu, nego zato što su se udružili u dobra i jaka udruženja potrošača kroz koja štite svoje interese. Primjera radi, u Njemačkoj udruženja potrošača broje više od trideset miliona aktivnih članova. Koja politička partija, vlada ili korporacija se može suprotstaviti takvoj snazi?
U demokratiji sva vlast, barem u teoriji, dolazi od naroda. Vrijeme bi bilo da to na ovom primjeru i pokažemo na djelu.