Da falsifikata nije pošteđena ni auto-industrija govore i cijene pojedinih auto-dijelova koji su čak i pet puta niže od originala. Niske cijene dijelova za automobile sigurno nisu plod konkurentnosti, produktivnosti ili nečega trećeg, već nelegalnih radionica, šverca, te nemarnosti državnih organa.
Nezamislivo je da država i inspekcija nisu više pažnje posvetile ovom pitanju, jer vozila u kojima su ugrađene kočnice iz Kine, letva volana iz neke "divlje" radionice, filteri goriva iz Afrike, predstavljaju pravu opasnost na putu.
Bh. vlasti probleme krševa na putevima pokušavaju riješiti tako što forsiraju tehničke preglede, pojačavaju policijske kontrole i kažnjavaju vozače i slično, a izgleda da ih uopšte ne interesuje od čega su sastavljeni ti automobili, da li recimo disk može da izdrži dva mjeseca prije nego što se raspadne ili letva volana ispunjava osnovne bezbjednosne standarde.
Bitno je da inspekcije kontrolišu postavljanje reklama, sanitarne uslove, izdavanje fiskalnih računa i za to sve pišu ogromne kazne koje guše i privredu i privrednike, a da ih pored toga uopšte ne interesuje šta jedemo, šta oblačimo, kojim kremama se mažemo ili kakvim vozilima upravljamo. Sramotno je da država koja inače kontroliše sve i svašta, od trgovine do organizovanog kriminala, ne može da nađe način da falsifikate izbaci sa tržišta, a falsifikatore ili švercere strpa u zatvor, ako ni zbog čega onda zbog bezbjednosti i zdravlja njenih građana.
Građani BiH sa ovako malim ili nikakvih životnim standardom prinuđeni su da kupuju falsifikate, ali je država kriva što to omogućava i što je ugušila i uništila domaću industriju, proizvodnju diskova, ležajeva, pakni, remenja i drugih dijelova.