Iduće godine Kanton Sarajevo i rijeka Bosna obilježiće važan jubilej, 20 godina zagađivanja ove rijeke fekalijama i trovanja građana.
Zasijane površine ljudi su prisiljeni zalijevati vodom punom fekalija, a kasnije i jesti hranu sa takvih polja, a ni životinje nisu baš presretne kada ih gazde odvedu na obalu Bosne na napajanje. Ribe u ovoj rijeci gotovo da i nema, a eko-društva uporno je čiste nizvodno, mada nema efekta jer iz Sarajeva, gdje joj je izvor, stalno dolazi prljava.
Tužna, ali istinita izjava jednog eko-aktiviste, da Bosna ispod Sarajeva više nije živa, najbolje pokazuje sraman odnos jednog glavnog grada spram jedne prirodne ljepotice i jedne od najvećih bh. rijeka.
Uzrok je što sav ljudski otpad direktno ide u Bosnu jer Sarajevo nema prečistača. Dvanaest godina je prošlo od kako je izrađena studija sanacije glavnog prečistača i to zahvaljujući donaciji, jer studiju, izgleda, nisu mogli napraviti silni stručnjaci zaposleni u kantonu, Ministarstvu i javnom komunalnom preduzeću u okviru svojih poslova. Potom smo se zadužili nekih 60 miliona KM da saniramo prečistač, ali realizacija ide sporo jer birokratija mora biti zadovoljena. Dobra vijest je da bi sanacija mogla uskoro početi, ako ne iskrsne još koja procedura što ne bi čudilo. Gradnja će trajati bar dvije godine, a do tada ćemo jesti... svašta, kako smo uostalom i navikli, dok će ribe biti sve manje. Zato bi možda Kanton Sarajevo trebalo da razmišlja o velikoj nabavci života za rijeku, ali i o sveobuhvatnoj akciji priključenja bespravnih graditelja na sistem kako bi bio postignut cilj, čista Bosna. Za ovo, naravno, treba novo zaduženje pošto je budžetski novac raspoređen i mora, između ostalog, pokriti naknade novih članova skupština javnih preduzeća, uključujući i onog što se brine o kanalizaciji