U petak je u Sarajevu počela smotra filma na kojem treba da bude prikazano više od 200, više ili manje, kvalitetnih filmova iz cijelog svijeta. Tokom trajanja 17. Sarajevo film festivala u glavnom bh. gradu boraviće mnogi renomirani gosti.
Niko u Sarajevu nije protiv ovog festivala, koji mnogi smatraju "svojim". Podrška festivalu vidljiva je i kroz novčanu podršku koju pruža Federacija BiH, kanton, grad Sarajevo, izdašni sponzori, ali i obični građani koji se ne žale zbog malo skupljih karata.
Oni koji organizuju SFF, predvođeni Mirsadom - Mirom Purivatrom, ponosni su što su stvorili brend u umjetničkim krugovima i napravili nešto bolje od bh. prosjeka.
Sedam dana festivala, osim velikih filmova i velikih svjetskih faca, vrijeme je i velikih riječi. U tim izjavama, u kojima prednjače političari i lokal patriote, festival se glorifikuje, Sarajevo je u tim riječima metropola kao i Njujork, građani su filmski sladokusci.
Međutim, izvan 500 metara radijusa gdje se dešavaju sve projekcije i gdje su svi festivalski partiji, život je, sa ili bez festivala, daleko od glamuroznog. Kada se vraćate sa festivalskog dešavanja u svoj stan, recimo na Grbavicu, koja je samo kilometar udaljena o festivalskog glamura, na putu će vas dočekati čopor pasa lutalica i nekoliko otvorenih šahtova koje niko već mjesecima ne popravlja i koji su potencijalni vratolomci.
Svi mi volimo filmove, ali da bi Sarajevo bilo veći grad i metropola mnogo je važnije da budu riješena obična životna pitanja poput pasa lutalica i otvorenih šahtova nego stotine festivala, ma koliko oni dobri bili.