Fiskulturne sale za većinu osnovnih i srednjih škola u BiH su misaona imenica iako je tjelesni odgoj iznimno značajan za razvoj svakog djeteta. Škole nemaju fiskulturnih sala, pa su učenici prisiljeni da zajedno sa nastavnicima, kako bi nadomjestili tjelesni odgoj, trčkaraju oko škole i vježbaju na improviziranim školskim igralištima.
Na prste gotovo jedne ruke moguće je nabrojati škole koje se mogu pohvaliti adekvatnim fiskulturnim salama ili pak novim i savremenim rekvizitima za održavanje nastave iz tjelesnog odgoja. Ako uzmemo u obzir da u mnogim općinama u BiH postoje improvizirane osnovne ili srednje škole, onda nije ni čudo što ove odgojno-obrazovne ustanove nemaju fiskulturnu salu. Unatoč ovom hendikepu školarci širom BiH u svim sferama sporta osvajaju medalje, pehare, diplome.... Njihovi uspjesi prepoznatljivi su i unutar BiH, ali i van granica ove države, za što također postoje materijalni dokaze. Želja školaraca postoji, ali očito nema dobre volje finansijera da im stvore uslove za odvijanje kvalitetne nastave iz tjelesnog odgoja.
Predstavnicima vlasti puna su usta hvale i milionskih ulaganja u rekonstrukciju škola i njihovo opremanje. Njihove tvrdnje najbolje pobijaju podaci sa terena. Loša situacija u školama još je jedan dokaz o reformi obrazovanja, za koju naši političari tvrde da je provedena.
U svakom slučaju učenici, kada je riječ o tjelesnom odgoju, u potpunosti su uskraćeni. I ko zna koliko će još generacija izaći iz pojedinih škola, a da im neće biti omogućeno da prisustvuju bar jednom kvalitetnom času tjelesnog odgoja.