Odavno smo navikli da ministri u BiH nisu stručni, nego politički podobni. Tako imamo slučaj da se defektolog brine o sigurnosti građana BiH, dok su ortoped i žurnalista zaduženi za izgradnju autoputeva i razvoj željeznice. Znamo i da direktori agencija i javnih preduzeća nisu na tim pozicijama jer su najsposobniji i najstručniji, nego zato jer odgovaraju određenoj političkoj opciji.
Na koji način su izabrani direktori državnih agencija u BiH najbolje su pokazali Sulejman Tihić i Zlatko Lagumdžija, koji su na stranačkom dogovoru "podijelili" ministarska mjesta i direktorske funkcije. Nakon sastanka je, bez imalo ustezanja, rečeno da je SDP-u "pripao" glavni državni revizor.
Ovaj dogovor je korak dalje u stranačkoj prvatizaciji svih javnih funkcija. Sveta više nisu ni mjesta poput državnog revizora koji bi trebalo da bude apsolutno nezavistan u svom radu. Revizori opravdano upozoravaju da će njihov posao biti obesmišljen ukoliko budu imenovani po političkoj liniji.
Osim samih revizora, ovaj skandalozni dogovor nikoga nije iznenadio niti je izazvao neke velike reakcije. Parlamentarci, iz pozicije i opozicije, uglavnom sliježu ramenima i mire se sa ovakvim sistemom u kojem se i za mjesto čistačice i sudije ustavnog suda mora imati političko zaleđe. Kažu da je to naša realnost, a samo rijetki su oštro reagovali. Zbog ovakog način podjele fotelja političari i su na lošem glasu kod običnog naroda. Najžalosnije je da vjerovatno nismo ni zaslužili bolje jer većina građana ne kudi političare zato što se ne slažu sa njima, već zato što oni nisu na njihovim mjestima i u njihovim foteljama.