Scena sa sarajevskog "Koševa" kada razulareni tzv. navijači utrčavaju na teren, prekidaju utakmicu i sa bakljom trče ka tribini na kojoj su rivalski navijači nije ništa novo na bh. terenima.
Po običaju, domaćin će platiti cijenu jer snosi odgovornost za organizaciju meča, ali postavlja se pitanje da li je to rješenje.
Svakako da klub snosi dio odgovornosti za potupak navijača, ali zašto se uvijek kola slome na njemu. Fudbal se prvo igrao jer je kao i svaki sport dobar za psihofizičko zdravlje čovjeka. Potom je rečeno da se on u stvari igra zbog ljudi koji ga vole i koji dolaze na utakmice da ga bodre i gledaju, tj. navijača. Ti navijači su u srijedu veče palili baklje, trčali po terenu i htjeli da se obračunaju sa tamo nekim njima valjda mrskim osobama. A fudbal, njega nisu gledali.
Nije baš da se u BHT Premijer ligi igra kvalitetan fudbal koji vas drži zalijepljene za stolicu, ali nije ni toliko loš da vas tjera na agresiju i divljačko ponašanje.
Znači, razlog nije loš meč, već nešto drugo, nešto što vrlo vjerovatno i nema veze sa sportom i čemu možda još dugo neće biti lijeka. Klubovi ovaj problem sami ne mogu da riješe, već se zna ko to treba. Država. A kako će ona to da riješi kad još nije u stanju ni da se saglasi o efikasnom zakonu o sportu, a kamoli da se izbori sa porastom agresije i sumnjivih likova na tribinama.
Situacija je poprilično bezizlazna jer Fudbalski/Nogometni savez BiH nema baš mnogo izbora. Igrati fudbal sa navijačima divljacima, igrati ga pred praznim tribinama ili ga uopšte ne igrati, kako god da izabere Savez, sigurno će pogriješti. Kolateralna šteta u svemu tome bi bili fudbaleri i oni ljudi koji zaista vole fudbal i zaista ga gledaju sa tribina, ali to je realnost kada država nema snage da izađe na kraj sa huliganima.